Priča o ocu Anti Ištuku iz Kupresa

Anto Ištuk rođen je 6.2.1897. na Kupresu u selu Vrilo, srez Bugojno, od oca Ante koji je umro 1897. god. Anto je od 1903. do 1908. god. završio četiri razreda osnovne škole na Kupresu. Do 1915. god. radio je kod drugih. Godine 1915. god. mobiliziran je u bivšu austrougarsku vojsku i učestovao u ratu do 1918. god. U tom periodu 18 mjeseci proveo je u zatočeništvu u Rumunjskoj. U tom periodu zatočeništva Anto je bio mučen, a jedn od načina mučenja bio je taj da su ga zaključavali u ormar koji je bio tjesan.Da bi ublažio udarce batine pod odjeću je gurao slamu.To ga je spasilo od sigurne smrti.Također, Anto je s gnušanjem pričao kako su u austorougarskoj vojsci kaplari bezdušno kažnjavali vojnike. To je bio dokaz da je sve podređeno državi. Nakon završetka rata od 1920. god. radio je u državnoj službi kao lugar. Nakon oslobođenja bio je stalno na istoj dužnosti u Drežnici. Bio je oženjen Petronijom Krakan s kojom je imao desetero djece. Ona je često govorila kako car Franjo Josip nije dozvoljavao da ga kude ili hvale. Anto je umro u Mostaru 1968. god., a sahranjen je na groblju Masline, također u Mostaru. Na osnovu službenog dokumenta izdatog 27.11.1925. od strane poglavara sreza duvanjskog potvrđuje se da je Anto Ištuk (sin Ante) služio austrougarsku vojsku u periodu od 15.12.1915. do 1.11.1918. god. Gospodin Silvestar Ištuk donio je kopiju biografije koju je Anto Ištuk osobno napisao 9.9.1951. god., službeno uvjerenje poglavara sreza duvanjskog iz 1925. god. i sliku Ante Ištuka koju je on osobno potpisao 5.8.1934. god. ENGLISH: Anto Ištuk was born 6.2.1897 in Kupres, village Vrilo,Bugojno county, from father Ante (died 1897). Anto finished four grades of elementary school ( 1903-1908) in Kupres. Untill 1915 he worked as day laborer. 1915 he was mobilized in ex Austro-Hungarian army and had been in war till1918. for 18 months he was in captivity in Romanian. In time of captivity Anto was tortuered. Locking him in a small closet was just one way of torture. He was stuffing a hay underneath his chlose to soften the blows and that saved him from death. In disgust Anto told how in Austro-Hungarian army, the soliers were brutally punished by sergeants. After war, since 1920 he worked at the civil service as a forester. After liberation he was at the samo duty in Drežnica. He was married with Petronija Krakan and they had ten children. Anto died in Mostar 1968, and burried at cementery Masline, Mostar. Based on official document given by the head of the Duvno county, on 27.11.1925 is confirmed that Anto Ištuk ( son of Ante) has been served in Austria-Hungarian army in time of 15.12.1915 until 1.11.1918. Mr. Silvestar Ištuk brought a copy of biography that Anto Ištuk personally wrote in 9.9.1951, official document of a head of Duvno county and picture of Anto, personally signed on 5.8.1934. Kratak sadržaj Mr. Silvestar Ištuk brought a copy of biography that Anto Ištuk personally wrote in 9.9.1951, official document of a head of Duvno county and picture of Anto, personally signed on 5.8.1934. Doprinositelji :Silvestar i Zdenko Ištuk.